Glavobolja predstavlja akutan, hroničan ili rekurentan bol u glavi, sa ili bez pratećih simptoma. Najopštija podela glavobolja je na primarne i sekundarne glavobolje. Primarne su one glavobolje koje se ne mogu pripisati ni jednom drugom poremećaju i tu spadaju: 

  1. Tenziona glavobolja
  2. Klaster glavobolja
  3. Migrena

Sekundarne glavobolje su koje se javljaju kao simptom drugih bolesti ili stanja poput povrede glave, upotrebe hemijskih supstanci (alkohol), infekcija itd.

Migrena je neurovaskularni, paroksizmalni (javlja se u napadima) poremećaj. Predstavlja ponovljene napade glavobolje prećene drugim simptomima i neurološkim znacima. Pre12. godine života češće se javlja kod dečaka, dok nakon puberteta, čak 2-3 puta češće obolevaju osobe ženskog pola.

Bol u glavi nastaje kao posledica širenja krvnih sudova u glavi. Do njihovog širenja dolazi usled smanjene serotoninske aktivnosti na nivou receptora, smanjenih nivoa magnezijuma i dopamina u organizmu, povećanih nivoa ekscitatornih aminokiselina (glutamat) itd. Ipak, tačan uzrok nije potpuno definisan.

Postoje dva tipa migrene: migrena bez aure (obična) i migrena sa aurom (klasična).

Migrena bez aure (obična)


Ovaj tip predstavlja češći tip migrene (80% pacijenata). Pre samog napada glavobolje javljaju se odredjeni simptomi kao što su promene raspoloženja, uznemirenost, žeđ, zamor i pospanost. Karakteristike migrenskog bola su: umerena do jaka glavobolja koja se manifestuje osećajem pulsiranja u glavi, gde u početku bol se javlja samo u jednoj strani glave, a kako dolazi do progresije napada, tako i bol može da prelazi sa jedne na drugu stranu. Glavobolja se pogoršava sa obavljanjem rutinskih dnevnih aktivnosti, a prisutni su i foto- i fonofobija (osetljivost na svetlost odnosno zvuk), kao i mučnina i povraćanje koje može biti i u mlazevima. Napad traje 4-72 sata.

Migrena sa aurom (klasična)


Razlikuje se od obične migrene po tome što napadu prethodi period aure. Ovaj period se odlikuje vizuelnim, senzitivnim, motornim i govornim poremećajima. Razvija se u toku 5-20 minuta i traje do 1 sat, nakon čega nastupa glavobolja. Najčešći poremećaji tokom aure jesu vizuelni – blještanje oblika, iskrivljene slike predmeta i halucinacije. Karakterističan senzitivni poremećaj jeste osećaj milenja mrava po koži.

Faktori koji mogu izazvati napad


Veliki broj faktora može pokrenuti napad migrene. Najpoznatiji su: blještava svetlost (kao u diskoteci), odredjeni zvuci, glad, stres, olujno vreme, nedovoljno ili previše sna, menstrualni ciklus kod žena, alkohol (crno vino pre svega), hrana (odredjene vrste sireva ili čokolada), kofein, lekovi (oni koji vrše vazodilataciju – nitrati, kalcijumovi antagonisti...), napor (sportska migrena) itd.

Terapija


Terapija migrene se deli na farmakološku i nefarmakološku terapiju. U nefarmakološke mere spadaju: izbegavanje provocirajućeg faktora (koliko je to moguće), obezbeđenje adekvatnog sna, ishrane i relaksacije. Uzimanje preparata na bazi magnezijuma, vitamina B2 i koenzima Q10 pokazalo se efikasno u prevenciji napada. Kada napad već krene, pacijentima najviše odgovara odmor u tihoj i zamračenoj prostoriji, kao i led prislonjen na čelo ili slepoočnicu.

Farmakoterapija


Analgetik je potrebno popiti što pre, po mogućnosti tokom faze aure. Umeren bol leči se nesteroidnim antiinflamatornim analgeticima (NSAIL), salicilatima ili paracetamolom, pojedinačno ili u kombinaciji medjusobno ili sa kofeinom. Lekovi izbora su aspirin, ibuprofen i naproksen. Kofein se dodaje iz dva razloga: on nije analgetik pojačava dejstvo analgetika, a i sam vrši vazokonstrikciju krvnih sudova u glavi. Srednje jak do jak bol podrazumeva primenu 5-HT1 agonista: triptani – sumatriptan i frovatriptan (Imigran, Frovamax) i ergot alkaloidi (registrovan samo ergotamin u kombinaciji pod nazivom Amigren). Uz analgetik se dodaje i antiemetik iz dva razloga: smanjuje mučninu koja je skoro neizbežno prateći simptom glavobolje; povećava pokretljivost GIT-a što uzrokuje bržu resorpciju analgetika i brži početak njegovog dejstva. U te svrhe koriste se metoklopramid (Klometol, Reglan), domperidon (Gastroperidon) i antipsihotik hlorpromazin.

Neželjena dejstva terapije


NSAIL najčešće izazivaju GIT smetnje – mučninu, povraćanje, prekomerno stvaranje želudačne kiseline. Teži neželjeni efekti poput nekih kardiovaskularnih poremećaja ili alergija su izuzetno retki. Treba napomenuti da paracetamol može biti hepatotoksičan ukoliko se prekorače preporučene doze.

Ergot alkaloidi mogu razviti sledeće neželjene efekte: mučnina, povraćanje, bolovi u stomaku ili mišićima, slabost, umor, stezanje u grudima i perifernu ishemiju tzv. ergotizam. Kontraidnikovani su kod pacijentima sa koronarnim, cerebralnim ili perifernim vaskularnim poremećajima, trudnica, dojilja, u stanju sepse ili nekontrolisane hipertenzije i pacijenata sa srčanom ili bubrežnom insuficijencijom.

Triptani od neželjenih efekata najčešće daju: osećaj toplote ili hladnoće, pospanost, vrtoglavicu, crvenilo lica, tahikardiju i povećanje krvnog pritiska. Kontraindikovani su kod pacijentima sa koronarnim, cerebralnim ili perifernim vaskularnim poremećajima, trudnica, dojilja, kod nekontrolisane hipertenzije i pacijenata sa srčanom ili bubrežnom insuficijencijom.

Profilaksa


Primena profilaktičke terapije je opravdana ako: 

  1. Se napadi javljaju više od 2 puta mesečno
  2. Napadi traju duže od 48 sati
  3. Pacijent ne može da obavlja rutinske poslove tokom napada
  4. Je simptomatska terapija bila neuspešna ili praćena izraženim neželjenim efektima

U profilaksi se koriste: beta blokatori (propranolol), triciklični antidepresivi (amitriptilin), antiepileptici (topiramat, gabapentin, valproati), MAO inhibitori (fenelzin) i antagonisti 5-HT receptora (ciproheptadin). Primena profilaktičke terapije traje 6-12 nedelja i ako se u tom periodu pokaže kao efikasna, nastavlja se sa primenom do 6 meseci. Efikasnost profilaktičke primene se postiže kod 60-70% pacijenata.

Zaključak


Migrena je još uvek nedovoljno razjašnjen terapijski problem koji se manifestuje kao glavobolja praćena drugim simptomima. Lečenje podrazumeva farmakološke i nefarmakološke mere. Lekovi izbora su analgetici, triptani i ergot alkaloidi. Ukoliko je potrebno primenjuje se i profilaktička terapija.

mr ph Veljko Djordjević