Normalna vrednost očnog pritiska kod ljudi je između 10 i 21 mmHg, a prosečna vrednost iznosi 15-16 mmHg. Kada je vrednost očnog pritiska iznad 21 mmHg, u odsustvu oštećenja vidnog nerva, reč je o okularnoj hipertenziji, a ukoliko je prisutno i oštećenje očnog nerva radi se o glaukomu.
Glaukom predstavlja grupu progresivnih neuropatija optičkog nerva. Smatra se da je najzastupljenija od svih neurodegenerativnih bolesti.


Šta je glaukom?
Glaukom često nazivaju „tihom bolesti“ koja se razvija polako i može oštetiti neurone centralnog nervnog sistema (čija se tela nalaze u retini, a aksoni u optičkom nervu) pre nego što simptomi postanu primetni.
Predstavlja skup više faktora:
●    IOP – intraokularni pritisak, koji može biti povišen ili normalan
●    Oštećenje očnog nerva i nervnih vlakana retine - deo po deo
●    Postepeno sužavanje vidnog polja – od periferije prema centru. Može doći do potpunog gubitka vida

S obzirom na ozbiljnost ovog stanja, važno je da se informišete o prevenciji, lečenju i načinu upravljanja glaukomom.





Vrste Glaukoma
1.    Primarni glaukom:
I.    Glaukom otvorenog ugla:

o    Opis: Najčešći oblik glaukoma (>80% slučajeva). Obično se javlja u starijem životnom dobu i često zahvata oba oka. Karakteriše se sporim povećanjem očnog pritiska. Ova vrsta nastaje usled nakupljanja hijalinog materijala u trabekulumu i smanjenja broja endotelnih ćelija u Šlemovom kanalu, što otežava oticanje tečnosti iz oka.
o    Simptomi: Obično nema vidljivih simptoma u ranim fazama. Kako bolest napreduje, može doći do gubitka perifernog vida, koji može biti neprimetan sve dok ne postane ozbiljan.
II.    Glaukom zatvorenog ugla:
o    Opis: Ova vrsta nastaje kada se iridokornealni ugao (mesto gde se rožnjača (cornea) sastaje sa dužicom (iridom)) zatvori, što sprečava normalno oticanje očne vodice u prednju očnu komoru. Očna vodica se zadržava u zadnjoj očnoj komori, potiskuje koreni deo dužice ka napred što može dovesti do naglog povećanja očnog pritiska.
o    Simptomi: Može se javiti iznenadna jaka bol u oku, crvenilo, zamagljen vid, a nekada se može javiti i jaka glavobolja, mučnina i povraćanje. Ova vrsta glaukoma može biti hitan slučaj i zahteva hitnu medicinsku pomoć  kako bi se sačuvao vid pacijenta.

2.    Sekundarni glaukom:

o    Opis: Ova vrsta se razvija kao posledica drugih bolesti, što uključuje upalne bolesti oka, povrede, tumore, dijabetes ali može biti i posledica primene glukokortikoida ( sistemski ili lokalno).
o    Simptomi: Mogu varirati u zavisnosti od osnovnog uzroka bolesti, ali obično uključuju slične simptome kao kod primarnog glaukoma otvorenog ugla.

3.    Glaukom bez očnog pritiska:

o    Opis: Kod ove vrste glaukoma, oštećenje očnog nerva se javlja čak i kada očni pritisak nije povišen. Uzrok nije potpuno razumljiv, ali se smatra da može biti povezan sa lošom cirkulacijom u očnom nervu.
o    Simptomi: Slični su kao kod glaukoma otvorenog ugla, uključujući gubitak perifernog vida.




 
Faktori rizika
●    Genetika: Pozitivna porodična anameza
●    Starost: Rizik od glaukoma raste sa godinama, posebno nakon 40.  godine života.
●    Zdravstveni problemi: Zdravstveni problemi poput dijabetesa i visokog krvnog pritiska mogu povećati rizik od glaukoma.
●    Traume i bolesti oka: Povrede oka ili dugotrajni upalni procesi oka mogu doprineti razvoju glaukoma.


Saveti za prevenciju glaukoma
Iako ne postoji siguran način da se potpuno izbegne glaukom, možete smanjiti rizik preduzimanjem sledećih koraka:

1.    Redovni očni pregledi: Najvažniji korak u prevenciji glaukoma je redovno obavljanje očnih pregleda, posebno ako imate faktore rizika poput porodične istorije ili ste stariji od 40 godina. Rutinski pregledi mogu pomoći u ranom otkrivanju bolesti.
2.    Praćenje očnog pritiska: Ako Vam je dijagnostikovan glaukom ili imate povećan rizik, važno je redovno merenje očnog pritiska. Ovo Vam omogućava da pratite efikasnost tretmana i prilagodite terapiju prema potrebi.
3.    Zdrav način života: Zdrava ishrana bogata voćem, povrćem i žitaricama može pomoći u očuvanju zdravlja Vaših očiju. Održavanje zdrave telesne mase i redovno vežbanje takođe mogu imati pozitivan uticaj na Vaš očni pritisak.
4.    Kontrola hroničnih stanja: Ako imate hronične bolesti poput dijabetesa ili visokog krvnog pritiska, važno je da ih pravilno kontrolišete, jer mogu povećati rizik od glaukoma.
5.    Prestanite sa pušenjem: Pušenje može pogoršati stanje očiju i povećati rizik od razvoja očnih bolesti, uključujući glaukom. Ako pušite, razmislite o prestanku.


Dijagnoza i tretman
Rana dijagnoza je ključna za kontrolu glaukoma i očuvanje vida. Preporučuju se redovne očne provere, posebno ako imate faktore rizika.
1.    Merenje očnog pritiska: Pomoću tonometra, oftalmolog meri pritisak u oku.
2.    Pregled očnog nerva: Korišćenjem oftalmoskopa, lekar može pregledati unutrašnjost oka, a samim tim i proveriti stanje očnog nerva.
3.    Testiranje vidnog polja: Pomaže u otkrivanju bilo kakvog gubitka vidnog polja.
4.    Pogled na drenažni sistem oka: Gonioskopija je dijagnostička procedura kojom lekar može pregledati uglove oka, da bi utvrdio da li su začepljeni.


Lečenje:
1.    Lekovima: Kapi za oči su najčešće korišćene za snižavanje očnog pritiska. Postoje različite vrste kapi koje funkcionišu nekim od sledećih mehanizama:
●    Smanjenje produkcije očne vodice
●    Povećanje oticanja očne vodice preko trabekularnog sistema i Šlemovog kanala.
●    Povećanje oticanja preko nekonvenkcionalnog-uveoskleralnog puta.

⮚    Holinergički lekovi
Korišćeni su više od jednog veka za sniženje očnog pritiska. Pilokarpin je glavni predstavnik ove grupe ali se i pored svoje efikasnosti retko koristi zbog okularnih neželjenih dejstava (mioza, miopija, zamućenje vida, bol u predelu obrva), sistemskih neželjenih dejstava (bronhospazam, glavobolja) i nepraktičnog doziranja četiri puta dnevno.

⮚    Blokatori β-adrenergičkih receptora
Deluju tako što smanjuju stvaranje očne vodice inhibicijom β-receptora koji se nalaze na membranama cilijarnih epitelnih ćelija. Bolji efekat ostvaruju neselektivni β-blokatori za razliku od β₁ selektivnog betaksolola, jer se u oku pretežno nalaze β₂ receptori. Nisu efikasni u toku noći, jer je tada lučenje očne vodice fiziološki smanjeno. Mogu da izazovu iritaciju oka, zapaljenje rožnjače, suvoću oka... Ukoliko doza leka dospe u sistemsku cirkulaciju dolazi do bronhokonstrikcije, bradikardije i zbog toga treba praktikovati da se nakon primene kapi suzna kesica pritisne prstom tokom jednog minuta.

⮚    Analozi prostaglandina F₂α
Lekovi izbora kod povećanog intraokularnog pritiska i glaukoma otvorenog ugla. Prednost imaju jer snižavaju pritisak i tokom noći. Dejstvo ostvaruju putem receptora koji se nalaze na mišićnim ćelijama cilijarnog tela. Njihovom aktivacijom dolazi do povećanja ekspresije enzima koji razgrađuje protein ekstracelularnog matriksa i samim tim se olakšava oticanje očne vodice uveoskleralnim putem. Od neželjenih dejstava mogu izazvati potencijalno ireverzibilnu povećanu pigmentaciju dužice, iritaciju oka, crvenilo konjuktiva, produženje i zadebljanje trepavica…

⮚    Agonisti α₂ adrenergičkih receptora
Mogu se koristiti kao monoterapija (lekovi drugog izbora) ili kao fiksna kombinacija, najčešće sa β-blokatorima. Stimulacijom receptora smanjuju stvaranje očne vodice. Njihova primena može izazvati alergijske reakcije, iritaciju oka, zamagljen vid, sedaciju, glavobolju i veoma retko hipotenziju.

⮚    Inhibitori karboanhidraze
Snižavaju sekreciju očne vodice. Njihova primena može da dovede do suvoće oka, iritacije, zamućenog vida… Sistemski se primenjuju za teške slučajeve kao što su pacijenti sa akutnim glaukomom zatvorenog ugla pre laserske ili hiruške intervencije.

⮚    Agonisti muskarinskih receptora
Deluju tako što vrše kontrakciju cilijarnog mišića i time dovode do porasta oticanja očne vodice trabekularnim putem. Retko se koriste zbog učestale primene (4 puta dnevno) i neželjenih efekata ( prolazna kratkovidost, bol u obrvama, grčevi u crevima, glavobolja…).



Monokomponentni preparati

lekovi

dejstvo

doziranje

primena

PGF₂α analozi:
latanoprost, travoprost,
bimatoprost,tafluprost

↑ oticanje očne vodice uveoskleralnim putem

1x/dan

povećan intraokularni pritisak kod pacijenata sa glaukomom otvorenog ugla ili očnom hipertenzijom

Β antagonisti:
timolol, karteolol, levobunolol,betaksolol

↓ stvaranje očne vodice

2x/dan

α₂ agonisti:
brmonidin, apraklonidin

↓ stvaranje očne vodice (i↑oticanje uveoskleralnim putem)

2x/dan

brimonidin –povećan intraokularni pritisak kod pacijenata sa glaukomom otvorenog ugla/očnom hipertenzijom; apraklonidin - kratkoročno  smanjenje pritiska

inhibitori karboanhidraze: dorzolamid, brinzolamid

↓ stvaranje očne vodice

3x/dan

povećan intraokularni pritisak kod pacijenata sa glaukomom otvorenog ugla ili očnom hipertenzijom

holinergici (miotici):
pilokarpin

↑ oticanje očne vodice trabekularnim putem

4x/dan

akutni glaukom zatvorenog ugla, indikacija mioze, kratkoročno smanjenje intraokularnog pritiska

Kombinovani preparati

timolol+latanoprost
timolol+bimatoprost
timolol+travoprost
timolol+brimonidin
timolol+dorzolamid
timolol+brinzolamid
brinzolamid+brimonidin

kombinovana dejstva pojedinačnih komponenti

1x/dan

povišen intraokularni pritisak ili glaukom otvorenog ugla, kada monoterapijom nisu postignute ciljne vrednosti intraokularnog pritiska

2x/dan





2.    Laserskim tretmanima:
o    Laserska trabekuloplastika: Povećava drenažu tečnosti iz oka kod glaukoma otvorenog ugla.
o    Iridotomija  : Pomoću lasera se napravi otvor koji omogućava oticanje očne vodice. Koristi se kod glaukoma zatvorenog ugla.
3.    Hirurškim zahvatom:
o    Trabekulektomija: Stvara novu drenažnu putanju za očnu vodicu pomeranjem dela tkiva u odvodnom kanalu oka.
o    Glaukomski implantati: Koriste se za poboljšanje drenaže tečnosti iz oka.

Interakcije lekova za lečenje glaukoma sa drugim lekovima mogu biti kompleksne i variraju zavisno od vrste lekova koje koristite. Razumevanje potencijalnih interakcija je ključno za izbegavanje neželjenih efekata i sigurnosti da terapija bude što efikasnija.
Uvek je važno da se osobe sa glaukomom konsultuju sa oftalmologom pre uzimanja bilo kog novog leka kako bi se izbegle potencijalne komplikacije.


1. Kortikosteroidi
●    Primeri lekova: Prednizon, deksametazon, hidrokortizon, betametazon.
●    Kako deluju: Kortikosteroidi su antiinflamatorni lekovi koji se koriste za lečenje različitih upalnih stanja, kao što su astma, alergije, artritis, autoimune bolesti... Mogu se primenjivati u obliku kapi za oči, inhalatora, tableta ili injekcija.
●    Rizik za osobe sa glaukomom: Kortikosteroidi, naročito kapi za oči, mogu povećati intraokularni pritisak, što može pogoršati glaukom, posebno kod osoba koje su već predisponirane za ovo stanje. Dugotrajna upotreba ovih lekova može dovesti do oštećenja optičkog nerva i pogoršanja vida.


2. Antiholinergici
●    Primeri lekova: Atropin, ipratropijum, solifenacin…
●    Kako deluju: Antiholinergici deluju tako što blokiraju aktivnost acetilholina, neurotransmitera koji je uključen u proces kontrakcije mišića i drugim telesnim funkcijama. Ovi lekovi se koriste za astmu, sindrom iritabilnog creva, urinarne problem...
●    Rizik za osobe sa glaukomom: Ovi lekovi mogu uzrokovati proširenje zenica i otežati drenažu tečnosti iz oka, što može povećati intraokularni pritisak, naročito kod osoba sa glaukomom zatvorenog ugla (akutni oblik glaukoma).


3. Antihistaminici i dekongestivi
●    Primeri lekova: Pseudoefedrin, fenilefrin, difenhidramin, loratadin, cetirizin.
●    Kako deluju: Antihistaminici se koriste za lečenje alergija, dok se dekongestivi koriste za ublažavanje simptoma prehlade i začepljenosti nosa.
●    Rizik za osobe sa glaukomom: Dekongestivi i neki antihistaminici mogu suziti krvne sudove i izazvati zadržavanje tečnosti u oku. Zadržana tečnost može povećati intraokularni pritisak, što je opasno kod osoba sa glaukomom, posebno zatvorenog ugla. Takođe, mogu uticati na veličinu zenica, što dodatno pogoršava glaukom.


4. Triciklični antidepresivi
●    Primeri lekova: Amitriptilin, nortriptilin, imipramin.
●    Kako deluju: Ovi antidepresivi utiču na neurotransmitere u mozgu i koriste se za lečenje depresije, neuropatskog bola i anksioznih poremećaja.
●    Rizik za osobe sa glaukomom: Triciklični antidepresivi, kao I prethodno navedena grupa lekova, mogu izazvati proširenje zenica i zadržavanje tečnosti u oku, što može povećati intraokularni pritisak. Osobe sa glaukomom, naročito zatvorenog ugla, treba da budu oprezne jer ovi lekovi mogu izazvati nagli skok očnog pritiska.


5. Beta blokatori
●    Primeri lekova: Propranolol, metoprolol, timolol (koji se koristi kao kapi za oči kod glaukoma).
●    Kako deluju: Beta blokatori se koriste za lečenje visokog krvnog pritiska, srčanih problema…
●    Rizik za osobe sa glaukomom: Iako se neki beta blokatori koriste za lečenje glaukoma, oralni beta blokatori mogu izazvati neželjene sistemske efekte, poput pada krvnog pritiska i srčane funkcije, što treba pratiti kod osoba sa glaukomom.


6. Lekovi za Parkinsonovu bolest
●    Primeri lekova: Levodopa, karbidopa.
●    Kako deluju: Ovi lekovi povećavaju nivo dopamina u mozgu i koriste se za kontrolu simptoma Parkinsonove bolesti.
●    Rizik za osobe sa glaukomom: Lekovi koji povećavaju dopamin mogu izazvati proširenje zenica i povisiti intraokularni pritisak.


7. Diuretici
●    Primeri lekova: Furosemid, hidrohlorotiazid.
●    Kako deluju: Diuretici povećavaju izbacivanje tečnosti iz tela putem mokraće i koriste se za lečenje visokog krvnog pritiska, edema i srčanih bolesti.
●    Rizik za osobe sa glaukomom: Diuretici mogu izazvati dehidrataciju, što može dovesti do smanjenog očnog pritiska. U retkim slučajevima, to može pogoršati oštećenje očnog nerva kod osoba sa glaukomom.


Ključni saveti:
●    Konsultacija s lekarom: Zbog različitih oblika glaukoma i individualnih faktora, važno je da svaka osoba sa ovim stanjem dobije personalizovane savete od lekara o tome koje lekove može sigurno koristiti
●    Praćenje očnog pritiska: Ako uzimate lekove koji potencijalno povećavaju intraokularni pritisak, važno je redovno pratiti očni pritisak kako biste izbegli komplikacije.

Glaukom je ozbiljna bolest koja zahvata očni nerv i može dovesti do ozbiljnih problema sa vidom ako se ne otkrije i ne leči na vreme. Razumevanje bolesti, njenih simptoma i faktora rizika je ključ za pravilan pristup prevenciji i lečenju. Redovne provere, pravilan tretman i zdrav način života mogu značajno poboljšati kvalitet života i očuvati vid. Ako imate bilo kakvih pitanja ili sumnji, obavezno se posavetujte sa svojim oftalmologom.

                                 


                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Mr ph Jelena Vasiljević Vulić