Vodeći uzroci smrti su:

  1. Ishemijske bolesti srca
  2. Cerebrovaskularne bolesti
  3. Plucne bolesti

Česte dijagnoze kod starijih pacijenata su: urinarna inkontinencija, Alchajmerova bolest, atrijalna fibrilacija, degenerativni osteoartritis, Parkinsonova bolest, demencija, depresija, dijabetes mellitus, osteoporoza, krvarenje iz GIT-a.

Znaci i simptomi kao moguća posledica primene lekova:


Padovi - sedativi, hipnotici, antiholinergici, antihipertenzivi, antidepresivi, antidijabetici 

Kognitivna slabost - antiholinergici, benzodiazepini, antihistaminici, triciklični antidepresivi

Inkontinencija – alfa blokatori, antidepresivi, sedativi (benzodiazepini), diuretici 

Konstipacija - antiholinergici, opioidi, triciklični antidepresivi, suplementi kalcijuma 

Dijareja - antibiotici, inhibitori protonske pumpe, alopurinol, selektivni inhibitori preuzimanja serotonina, psiholeptici (anksiolitici, antipsihotici) 

Krvarenje GIT-a – nesteroidni antiinflamatorni lekovi, oralni antikoagulansi 

Delirijum - antidepresivi, antipsihotici, antiepileptici

Interakcije lekova


Više od 30% svih propisanih lekova, kao i onih koji se izdaju bez recepta, se izdaje starijim ljudima, dok 6 ili više lekova u ovoj populaciji primenjuje više od 50% pacijenata. Najmanje 1 interakcija sigurno će biti prisutna kod primene 5 ili više lekova istovremeno. 

Propisivačka kaskada je jedan od vodećih problema, evo primera:

-Artritis > nesteroidni antiinflamatorni lek > povećan krvni pritisak > antihipertenziv

-Depresija > triciklični antidepresivi > opstipacija > laksativ

Pregled lekova od strane farmaceuta u apoteci doprinosi značajnom smanjenju neželjenih reakcija lekova  kod starijih pacijenata na polifarmaciji!

Najčešće interakcije kod starijih pacijenata


ACE inhibitor i suplementi kalijuma


Efekat: povišene koncentracije kalijuma - promene u EKG-u

Nastaje zbog inhbicije angiotenzin konvertujućeg enzima - smanjeno je stvaranje aldosterona i time smanjena eliminacija kalijuma preko bubrega.

Intervencije: pre uvođenja ACE inhibitora ili suplemenata kalijuma proveriti nivo kalijuma. Ako ne može da se izbegne istovremena primena potrebno je pratiti koncentracije kalijuma u serumu i serumski kreatinin i po potrebi smanjiti dozu kalijuma.

ACE inhibitor i spironolakton


Efekat: povišene koncentracije kalijuma - promene u EKG-u

Nastaje jer i jedan i drugi lek štede kalijum pa dolazi do aditivnog efekta u vidu povećanja koncentracije kalijuma.

Intervencije: pre uvođenja spironolaktona proveriti koncentracije kalijuma, a tokom istovremene primene pratiti koncentraciju kalijuma.

Digoksin i amjodaron


Efekat: toksičnost digoksina

Amjodaron smanjuje klirens digoksina, a mogući su i aditivni efekat na sinusni čvor.

Intervencije: pre uvođenja amjodarona odrediti koncentraciju digoksina, a zatim smanjiti dozu digoksina za 50% i pratiti njegovu koncentraciju par meseci. Prate se znaci i simptomi toksičnosti digoksina - abdominalni bol, anoreksija, zamućen vid, bradikardija, konfuzija, delirijum, dijareja, zamor, halucinacije, vrtoglavice, povraćanje...

Digoksin i verapamil


Efekat: toksičnost digoksina

Sinergistički efekat usporavanja provođenja impulsa i kontraktilnosti srčanog mišića što može dovesti do bradikardije i srčanog bloka.

Intervencije: praćenje rada srca i razmotriti opravdanost primene verapamila i digoksina istovremeno.

Teofilin i hinoloni


Efekat: Toksičnost teofilina (konvulzije, mučnina i povraćanje)

Nastaje usled ihibicije metabolizma teofilina u jetri.

Interencije: pre uvođenja hinolona u terapiju, odrediti koncentracije teofilina. Ciprofloksacin smanjuje klirens teofilina za 30-80%. Razmotriti primenu moksifloksacina i levofloksacina jer oni ne utiču značajno na metabolizam teofilina.

Varfarin i nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL)


Efekat: povećan rizik od krvarenja

NSAIL ispoljavaju antitrombotičko dejstvo, a varfarin antikoagulanto i aditivnim dejstvom mogu dovesti do krvarenja.

Alternativa je paracetamol koji je takođe potrebno primenjivati sa oprezom jer ispoljava određeni efekat na terapijski odgovor varfarina. Zato se savetuje ne davanje doza paracetamola  preko 2g/dan duže od 7 dana!

Varfarin i tiroidni hormoni


Efekat: povećan rizik od krvarenja

Nastaje zbog povećanog trošenja vitamin K zavisnih faktora koagulacije usled primene tiroidnog hormona.

Intervencija: za pacijente na terapijskoj dozi varfarina kada se uvode tiroidni hormoni, potrebno je češće praćenje INR-a. Najčešće je potrebno sniženje doze varfarina da ne bi došlo do preterane antikoagulacije i krvarenja. Rizik je manji ako se varfarin uvodi pacijentima koji primenjuju tiroidne hormone i koji su klinički eutireoidni.

Varfarin i statini/fibrati


Efekat:vpovišena koncentracija varfarina i rizik od krvarenja

Intervencije: atorvastatin i pravastatin su bolje alternative u odnosu na druge statine i fibrate jer nisu poznate njihove klinički značajne interakcije sa varfarinom. Ako alternative nisu moguće pažljivo se prati INR i po potrebi se smanjuje doza varfarina.

Varfarin i antibiotici


Efekat: povećanje koncentracije varfarina i krvarenja

Do interakcije dolazi usled inhibicije enzima CYP2C9 i redukcije broja bakterija intestinalne flore, koja je neophodna za produkciju vitamina K. 

Intervencije: alternative su oralni penicilini i cefalosporini jer nemaju klinički značajne interakcije.

Skoro svi antibiotici su u određenim slučajevima stupali u klinički značajne interakcije sa varfarinom, s toga ih sa oprezom treba uvoditi u terapiju.

Varfarin i antiepileptici (karbamazepin, barbiturati, fenitoin)


Efekat: snižene koncentracije i smanjena aktivnost varfarina

Ova interakcija nastaje usled indukcije metabolizma varfarina.

Intervencija: praćenje promene u terapijskom odgovoru prilikom uvođenja, obustavljanja ili korigovanja režima doziranja antiepileptika.

mr ph Jelena Vojinović